Punjeni šampinjoni zapečeni u rerni su lagano, a hranljivo jelo. Veoma brzo i lako se spremaju. Pečurke nam često mogu zamijeniti meso. Hranljive su, a niskokalorične. Obiluju proteinima i vlaknima, a imaju malo ugljenih hidrata.
Zavolila sam pečurke još u djetinjstvu. Jedva da sam imala 9 godina, kada sam sa majkom i sestrom svakodnevno pješačila šumom po dva sata, i to u dva pravca tako. Tada, naravno, ništa nisam ni znala. Ali, kasnije sve stvari “legnu” na svoje mjesto. Tu i tamo, uz put, zastajale bi, pravile pauze i prikupljale pečurke i biljke. Vraćale bi se sa pečurkama. Sjećam se pečuraka sa “prstenom”, koje je majka pekla u tepsiji sa kajmakom. A, prethodno kratko barila. I sa pregršt biljaka, naravno. Sad znam da je to bio vrijes, i još mnoge druge.
Bilo je to stvarno jako davno, i da li iko više i doživljava takve trenutke?! I sva ta znanja i poznanstva prirode su jako rijetka i neprocijenjena. Tada nije bio aktuelan doktor sveznalica, čitaj Google, nego knjige i um. Osjećaj i intuicija. Žao mi je što nisam više “upila” te neponovljive trenutke. Moja djeca neće moći da dožive takve trenutke ni poznanstva. Prilika za samouko istraživanje je jako malo.
Uvuklo se to negdje tako u sjećanje, i ne blijedi. Ili možda prije podsvijest. Ponekada nemam jasno sjećanje. A, ipak, odnekud nešto znam i osjećam kao da poznajem. Kao da sam to već prošla, vidjela ili doživjela. A, ne znam i nisam sigurna. E, zato i kažem – baš iz dubine “duše i mozga”, iz neobjašnjivih razloga, volim da se sjećam. Ili bar, volim da mislim da je tako.
Prošle godine su nam u dvorištu samonikle same pečurke i to kestenka. Nisam bila sigurna, da li je to zaista moguće i odmah sam otvorila knjige i potražila. Naravno, pitala sam i usmeno. Kapica je bila tamna, a donji dio pečurke zelen. Izgledala je “opasno i sumnjivo”. Ali nije, jestiva je. Pažljivo sam ih sjekla da im ne oštetim korijen. Ali, uzalud, ove godine nisu nikle.
Čini mi se da najmanje koristim šampinjone, iako su najdostupniji i najzastupljeniji na našem tržištu. Primat, ipak, dajem drugim pečurkama. Bilo svježim, bilo sušenim. Takođe, sve češče se mogu u marketima naći i raznovrsni miks zaleđenih ili konzerviranih pečuraka.
Ukoliko volite jela sa pečurkama, jedna jako zanimljiva i ukusna kombinacija je dinstana blitva sa pečurkama, a recept možete pronaći ovde.
No, sve pečurke su svakako zdrave i korisne. Ukusne, svakako. Prosto ne mogu da zamislim da neko ne voli da jede pečurke. Mnoge od njih su svakako pravi delikatesi, koje mogu pronaći i ubrati samo pravi i vrsni poznavaoci prirode i pečuraka.
Bilo kako bilo, baš su mi ovi braon šampinjoni tako krupni i lijepi zapali za oko. Što da ne. Malo za promjenu i punjeni šampinjoni zapečeni u rerni.
Punjeni šampinjoni zapečeni u rerni
POTREBNO
- pakovanje šampinjona (poželjno što krupnijih)
- jedan paradajz srednje veličine
- nekoliko čena bijelog luka (ja sam išla jedan čen na jednu pečurku otprilike)
- supena kašika nasjeckanog svježeg bosiljka i peršuna (alternativa rukola)
- mini mozzarella sir, par komada
- maslinovo ulje
- so
PRIPREMA
- Oprati šampinjone i skratiti im peteljke.
- Oprati začinske biljke, paradajz, oguliti bijeli luk, sve isjeckati i sjediniti. Posoliti, doliti malo maslinovog ulja.
- Puniti šampinjone i redati u podmazan kalup.
- Na svaki šampinjon staviti parčiće mozzarella sira.
- Ovlaš poprskati sa maslinovim uljem i peći u zagrijanoj rerni na 180 stepeni 30 – tak minuta.
- Možete poslužiti i hladne. Prijatno.
